10 tipova osoba koje najčešće napuštaju BJJ

10 tipova osoba koje najčešće napuštaju BJJ

Ukoliko ste vježbali u Jiu Jitsu Akademiji barem dvije godine, vjerovatno ste vidjeli mnoga lica kako dolaze i odlaze. Snaga Akademije se gradi preko grupe posvećenih studenata i veće grupe bijelih pojaseva koji vježbaju oko 6-12 mjeseci prije nego odustanu. Većina Aakdemija ima veliki protok studenata koji probaju sport na par mjeseci i onda potpuno nestanu. Da biste zaista trenirali BJJ na duži vremenski period potrebna je velika strast ka sportu, otpornost na povrede koje se mogu desiti, spremnost na momente frustracije i neuspjeha i momente kada vam se ego ruši. Prezentovaćemo vam različite tipove osoba koje vidimo kako dolaze i odlaze tokom godina.

Racionalne osobe: Osobe koja nakon nekoliko mjeseci vježbanja uoče/shvate da to nije sport za “normalne” ljude. Zašto bi plaćali za gnječenje i gušenje? Zašto bi bolilo narednog dana ako baš ne mora…:) Ukoliko radite posao u košulji ne možete priuštiti sebi da budete povređeni, jer ćete na poslu izgledati kao grubijan i tabadžija ako dođete sa plavim ispod oka.

Osobe koje je lako slomiti: Veliki broj sportista npr.fudbalera, košarkaša, maratonaca, tenisera kroz svoj sportski put bori se sa povredama. U BJJ nije drugačije i uvijek postoji mogućnost povrede. Obično ovakve osobe daju još po neku šansu BJJ-u poslije povrede koljena ili ruke, ali njihovo tijelo i um jednostavno vise ne mogu da podnesu mašineriju BJJ-a.

Germafobi – osobe opsednute čistoćom:
Za njih je sve u redu dok se ljudi ne počnu znojiti. Prva kap znoja sa druge osobe koja im se nađe u uhu ili ih dodirne partnerov znojav kimono po licu može biti dovoljna da takve osobe više nikada ne dođu na trening. između Racionalnih osoba i njih nema velike razlike – zašto bi se valjali sa prljavim i znojavim ljudima u čudnim pidžamama.

Kratkoročni hobisti: Prvi mjesec ću da probam sve sa  “Ludog popusta”, Drugi mjesec na Sajam vinai hrane, Ispostavilo se da mi je mart predviđen za Brazilski džiudžicu…Ove osobe imaju kratkoročne strasti prije prelaska na sledeći hobi koji je u trendu. Hobisti su spremni da probaju nove stvari, ali nikada da se zaustave i zaista posvete jednom interesu ili životnom stilu na duže vrijeme.

“Sve da gori” – Paljevine: Osoba koja dolazi na svaki trening sedam dana u nedelji. U roku od mjesec dana takva osoba je u stanju nabaviti 7 kimona, pretplatiti se na sajtove sa instrukcijama i proučavati sate mečeva. Na tatamiju ima “sve da gori”, svjetlodsnu godinu je ispred partenera koji su počeli u isto vrijeme. Onda odjednom ova osoba nestaje. Da li je otišla u drugu školu? da li je povređena? Ne. Jednostavno je previše i brzo je sagorjela.

Odbaciću sve zbog veze: Za ovakvu osobu BJJ je samo faza između veza. Svi poznajemo nekog momka ili djevojku koji su bili entuziasti za BJJ a onda se zaljube i jednostavno nestanu.

Egoisti: Ove osobe su obično uvijek na visini zadatka, prirodni sportisti, brzo uče i uvijek su na regenerativnoj krivoj napretka. Ali se sve promjeni na BJJ tatamiju. Svi pokreti  su strani, sve izgleda neprirodno i oni ne uspjevaju po prvi put u svom životu. Odjednom nemaju sve odgovore i nisu najpametniji u prostoriji. Čak i kao početnici, oni ne mogu prihvatiti činjenicu da tipovi sa “previše ega” koji nisu u stanju podnijeti poraz jednostavno ne mogu opstati.

Karijeristi: Sve je dobro dok ne dođe do unapređenja ili promjene na poslu koja nailazi “jednom u životu”. Vaš bivši trening partner je dobio veliku povišicu i unapređenje na poslu koje obično zahtjeva više radnih sati i više odgovornosti. Tada uobičajenih 40 radnih sati nedeljno postaje 60, a srčani pritisak skače u nebo! Dok trenirate, vaš partner je u tabelama isprepadan od pritiska njegovog šefa.

Nisu u formi za BJJ, ali neće da rade na tome da budu u formi za BJJ: U začaranom su krugu iščekujući da uđu u BJJ formu, ali ne mogu ući u formu ako ne rade. Vidjeli smo momke i djevojke koji nisu u formi i koji vole sport ali ostaju bez daha još u toku zagrijavanja. Za njih je sve borba i potrebne su stalne pauze da bi se oporavili. Čas je daleko teži ukoliko nemaš dovoljno kondicije. Naravno, nastavi raditi dok ne dođeš u formu, ali je daleko teže jer ti nisi u formi. Oni koji nisu voljni proći kroz inicijalne bolove dok ulaze u formu ne mogu izdržati na duže staze.

Ne mogu sebi priuštiti BJJ, ali mogu kafanu. “Volim BJJ, ali su časovi previše skupi”. I šankovi su takođe skupi, ali si za njih uspio povući lovu! Za mnoge je teško priuštiti BJJ, ali nije nemoguće. Moguće je uz pravilnu raspodjelu srestava i vođenje budžeta. Ipak, većina bi radije potrošila novac na izlaske ili najnoviji model “džordanki”, aonda pričaju kako su časovi skupi i kako nemaju para za njih.

 

Preuzeto i prevedeno sa: https://www.jiujitsutimes.com